Dijagnostička evaluacija

C) Dijagnostička evaluacija

Dijagnostički proces mora istražiti oba polarna nivoa (funkcijski i morfološki nivo). Mora dozvoljavati prezentiranje svih najvažnijih poremećaja i patoloških pojava pojedinog pacijenta. U ovom procesu predlažem slijedeće korake:

1. Povijest bolesti

- trenutni poremećaj(i)- početak, razvoj, simptomi

- prijašnje bolesti, ozljede, operacije, cijepljenja, reakcije na toksine, alergije, loše prehrambene navike, socijalna i ekonomska situacija, emocionalne frustracije, psihološki stres

- faktori nasljeđa

- prijašnja ili trenutna terapija

2. Kompletan fizički pregled - svaki segment tijela sa posebnim naglaskom na tumorske izrasline, upalne zone, osjetljive trigger točke, povećane limfne čvorove, zube (veoma važno zbog žarišnih procesa i mogućeg utjecaja na unutrašnje organe , vezivno tkivo i lokomotorni sustav), ožiljci (moguće žarišne točke!), tlak (lijevo-desno), puls

3. Procjena najizraženijeg simptoma – Lokacija ? Vrijeme nastanka? Razvoj smetnje? Pod kojim se uvjetima dogodio?

Najizraženiji(kardinalni) simptom daje nam ideju o poremećenom elementu - funkcijskom krugu.

Na primjer, gastritis ili pankreatitis ukazuju nam na funkcijski poremećaj elementa zemlje( želudac , gušterača), strah i bojazan ukazuju na element vode( bubrezi , mokraćni mjehur), temporalna migrena na element drva( jetra , žučni mjehur), kožni osip na element metala( pluća , debelo crijevo)itd…

4. Procjena kauzalnog lanca – gdje(u kojem organu ili meridijanu) i na kojem nivou je uzrok i izvor bolesti ,da li se i kako širi te kako patološki utječe na druge organe i funkcijske sustave ?

5. Procjena dominantnog fokusa ( npr. granulom zuba, devitalizirani zub, kronično upaljeno slijepo crijevo ) i njegov mogući utjecaj na poremećaj funkcije ostalih organa i kliničku sliku

6. Procjena faktora kroničnog stresa i njihovog utjecaja, prvenstveno na funkciju matriksa.

U ovu svrhu treba detaljno istražiti ulogu kroničkog psihičkog i fizičkog stresa, loše ishrane s nedostatkom hranjivih sastojaka, trovanja teškim metalima i drugim otrovima, infekcije bakterijama,virusima,gljivicama i parazitima, geopatogeni i elektromagnetni smog, razne( naročito maskirane) alergije te kronična upalna žarišta.

Koje dijagnostičke metode možemo koristiti u svrhu postizanja ovih ciljeva:

1. Objektivna funkcijska dijagnostika: Kompjuterizirana segmentalna elektrografija(Comp SEG), Termografija, Kirlian fotografija – objektivna mjerenja koje nam služe za procjenu energetske situacije te regulacijskih i kompenzacijskih kapaciteta.

2. Cijeli niz biokemijskih laboratorijskih dijagnoza (od općih do specifičnih, ovisno o situaciji pacijenta)

3. Strukturalna mjerenja – RTG , ultrazvuk, CT, NMR, patohistološka analiza uzoraka bolesnih tkiva - kad postoji sumnja ili očiti patomorfološki proces.

4. BTA (biological terrain assesment) i STT (metabolički test po dr Kohleru) – mjerenja kojima je svrha preciznije određivanje oksidoreduktivnog stresa, acidobaznog statusa te eventualnih metaboličkih devijacija

5. Mikroskopija žive krvi (tamno polje,fazni kontrast) – provjera imunološkog sustava, endobiotsko preopterećenje, toksičnost, infekcije

6. Elektrodermalna testiranja – mjerenja koja se baziraju na signal specifičnim promjenama električnog otpora kože - VEGA test, EAV( elektroakupunktura po dr Vollu) – spadaju u grupu biofizikalnih mjerenja i pomoću njih se mogu detektirati faktori toksičnosti,alergije,infekcije, upalni fokusi , potreba za terapijom enzimima, vitaminima, mineralima itd... Ova mjerenja svakako predstavljaju značajni kvalitativni iskorak u dijagnostici i otvaraju nove poglede na moguću terapiju bolesti.

7. Stomatološki pregled

8. Psihoemotivna i spiritualna evaluacija - jako važno! U pozadini kronične bolesti uvijek se nalazi specifična ''ideja'', psihoemotivna konstrukcija, koja određuje vektor usmjerene misli i koja modulira manifestaciju simptoma bolesti . Važno je još jednom naglasiti : Najprije je misao (uzročni nivo) , onda je djelo (efekt, fizička manifestacija) !